Kako su trkači leteli po pisti!
Planeta sport bila je deo sjajnog, u neku ruku istorijskog događaja na pisti Aerodroma Nikola Tesla u ranim jutarnjim časovima u nedelju prethodnog vikenda.
Zbog specifičnog mesta održavanje Noćne trke ili BEG 5K Runway Run ovaj događaj počeo je dan ranije, još u subotu kasno uveče, kada su takmičari morali da dođu i najpre prođu bezbedonosnu kontrolu i tek nakon toga mogli su da se pojave na pisti koja je praktično sve do 30min posle ponoći bila u funkciji aerodroma. Interesantno da je upravo poslednje sletanje bilo sa fudbalerima srpske reprezentacije koji su se vratili u Beograd nakon završnih priprema u Austriji, toga dana deklasirali su Boliviju i doleteli su u Beograd.
Organizatori ovoga, potpuno drugačijeg događaja od svega što smo do sada imali prilike da vidimo kod nas, bili su Beogradski maraton i Aerodrom Nikola Tesla a tehnički partner bili su Planeta sport i brend Nike koji su obukli trkače i na kraju dodelili vredne robne nagrade najboljim učesnicima pionirskog poduhvata.
Održavanjem jedne ovakve manifestacije aerodrom u Beogradu stao je rame uz rame sa vodećim aerodromima sveta, u okruženju jedino još budimpeštanski ima ovakvu trku. Prva trka na pisti nekog aerodroma održana je još 1972. na JFK-u u Njujorku.
Na našoj, beogradskoj trci bilo je preko 800 trkača a na prvi pogled bilo je jasno da su pripadnice lepšeg pola bile u većini i raduje činjenica da žene imaju ogromno učešće u trkačkoj sceni Srbije, u prilog tome govori da je prva zvezda ove trke bila Amela Terzić, ujedno i pobednica u svojoj kategoriji koja je samo par sati pre početka trke doletela u Beograd.
Rekosmo da je dolazak trkača kao i svih ljudi koji su bili uključeni u organizaciju ove trke morao da bude mnogo ranije, samim tim stvoren je prostor da se u periodu pre početka trke napravi lepa žurka za sve prisutne, takmičari su se zagrevali za trku uz prigodan program koji im je pripremljen. Da je sam događaj vredan pažnje i da će ovo postati tradicija potvrdili su prisutnima i čelni ljudi beogradskog aerodroma Saša Vlaisavljević i Raša Ristivojević.
I vreme je poslužilo organizatora i učesnike, iako je najavljivana kiša prve kapi pale su na pistu bukvalno u trenucima kada se ceremonija proglašenja pobenika završavala.
Što se same trke tiče najpre moramo reći da su takmičari na oko izgledali sjajno u majicama brenda Nike, plave majice sa savršenim dizajnom i fluorescentim delovima koji su svetleli u mraku u vidu aerodromske piste na leđima trkača činili su da i vizuelno ova trka bude specifična.
Iako su svi učesnici ove trke (a bilo je i onih koji su ušli u osmu deceniju života) pobednici, apostrofiraćemo one najbolje, one koji su svojim učinkom postali prvi pobednici Noćne trke i koji su na taj način ispisali prve stranice knjige ove lepe priče.
Konkurencija u obe kategorije je bila jaka, a u prilog tome govori podatak da pobednica ovogodišnjeg beogradskog maratona nije osvojila medalju na aerodromu. Naravno, radi se o potpuno drugačijoj disciplini i daleko kraćoj distanci gde su neke druge devojke došle do izražaja ali borba za medalju je bila velika, 20,03 bilo je potrebno za podijum kod žena a za zlato 19,29, to je bilo vreme Amele Terzić. Na drugoj poziciji našla se Nevena Jovanović koja je za pobednicom kasnila 7 sekundi dok je Marija Stambolić osvojila je treće mesto.
Sjajna konkurencija bila je i kod muškaraca. Tu je Nemanja Cerovac bio ubedljiv, za pobedu i zlato bilo je dovoljno vreme od 16,08. Deset sekundi iza njega u cilj je ušao Nikola Bursać a Miloš Segedi bio je bronzani, njegovo vreme bilo je 16,35.
Najbolje je na cilju dočekalo osoblje aerodroma a početak trke i trenutak kada je pobednik prošao kroz cilj obeležili su vodini topovi koji su napravili luk, tradicijom kojom se ukazuje čast posebnim gostima na aerodromu. Svi koji su u nedelju ujutro bili na pisti Nikole Tesle zaslužili su to priznanje.
Red zabave, red trčanja i borba za prvo mesto. To je recept za dobru sportsku, u ovom slučaju trkačku, manifestaciju. Dobar temelj je ovo što je urađeno za naredni period, ovaj događaj svakako ima potencijala, na njemu treba raditi. Već sledeće godine sve će biti mnogo lakše za organizatore, na trkačima je samo da se pojave, dobro zabave i daju sve od sebe, ne može svako da pobedi na trci ali može da proba da pobedi sebe i da da svoj maksimum, kao što je to u ovom slučaju uradio organizator.
Vidimo se sledeće godine na istom mestu, u isto doba dana…
Za Oko Planete: Vladimir Maksa – sportski novinar i komentator