Košarkaške legende u Beogradu
Veliki broj asova iz sveta košarke i generalno sporta sa prostora bivše Jugoslavije bio je ovih dana u Beogradu.
Projekat “Košarka bez granica”, koji NBA organizuje širom sveta i omogućava mladim igračima da pokažu talenat, ugostio je sve one kojima smo se divili u prethodnih 20 godina. Ovim projektom data je šansa talentovanim košarkašima, omogućeno im je da saznaju šta ih očekuje u NBA, ako do nje stignu.
“To je program koji je počeo 2001. godine. Nakon građanskog rata u Jugoslaviji neki igrači iz regiona imali su ideju da osnuju kamp i ujedine ljude. Stupili smo u kontakt sa NBA i održali kamp u Trevizu, u Italiji. Veliki broj igrača je zahvaljujući kampu zaigrao u NBA ligi” - istakao je Vlade Divac.
Na jednom mestu pored Divca, Predraga Stojakovića, Nemanje Bjelice i Bogdana Bogdanovića- sve članovi Sakramento Kingsa, videli smo u Beogradu i Bobana Marjanovića, Predraga Drobnjaka, Žarka Čabarkapu, Nikolu Jokića, Nikolu Vučevića, Radoslava Nesterovića, Benu Udriha, Boštjana Nahbara, Aleksandra Pavlovića, Gordana Giričeka, Dina Rađu, Vladimira Radmanovića ali i Šarunasa Marčuljonisa, Arturasa Karnišovasa, Dušana Ivkovića, Grega Popovića, Sonju Petrović, Anu Dabović… Domaćin kampa, pored NBA i FIBA, bio je i Košarkaški savez Srbije.
Nikola Vučević, centar Orlanda, imao je samo reči hvale za kamp u Beogradu.
„Kada NBA nešto organizuje to je sve na vrhunskom nivou, ovo je velika stvar za ove talentovane košarkaše, mogu da na jednom mestu vide najbolje igrače sa ovih prostora a skoro da su svi ovde na jednom mestu. Sećam se, kada sam bio mali, koristio sam svaku priliku da vidim šta rade iskusniji od mene, da se slikam sa velikim igračima toga doba, a ova deca sve to imaju na jednom mestu, na ovom kampu. I nama je dobro ovde, pomažemo deci i osećamo se lepo zbog toga“- rekao je reprezentativac Crne Gore.
Nemoguće je bilo ne osvrnuti se na NBA sezonu koja je pred nama.
„Promena „obale“ Lebrona Džejmsa je veliki potres u NBA ligi. Njegovim odlaskom na „zapad“ stvari su se promenile, tamo je situacija još više zakomplikovana, sada su i Lejkersi u igri za visok plasman a nama na „istoku“ je malo lakše, znamo svi koliko nam je svima pravio problema. On je, skoro sam, ekipu odveo do velikog finala a, realno, Klivlend nije ekipa za šampionski prsten. On poslednjih 7, 8, 9 godina uvek igra finale NBA lige, ove je izbacio Boston pa Toronto i sve to skoro sam, svima nam je bio noćna mora. “Istok” je otvoren, i dalje su favoriti Boston, Filadelfija i Toronto a na „zapadu“ će biti prava ludnica“.
O igračima iz Srbije koji nastupaju u NBA Nikola je imao samo reči hvale.
„Uvek mi je drago kada vidim da igrači sa ovih prostora imaju zapažene uloge u najjačoj ligi sveta. Ovde ima puno talentovanih igrača, ja sam došao kada su stariji završavali karijere a mladih nije bilo puno, sada ih ima mnogo više i važan su deo svojih ekipa. Nikola Jokić je zaslužio taj novi ugovor, najbolji je igrač Dalasa, igra na sjajnom nivou a još uvek je jako mlad igrač, pred njim je, svakako, blistava karijera. Bogdanu Bogdanoviću i Nemanji Bjelici mnogo znači što su u Sakramentu sa Divcem i Stojakovićem a isti slučaj je sa Milošem Teodosićem i Bobanom Marjanovićem. Uvek je dobro imati nekoga svoga u ekipi, ne samo na terenu nego i van njega, u Americi je surovi profesionalizam i pomaže to što, u krajnjem slučaju, imaš sa kime da porazgovaraš nakon utakmice”.
Na kraju razgovora Nikola Vučević je konstatovao da je zadovoljan igrama FK Crvena zvezda, čiji je veliki navijač ali i dolaskom Ronalda u Juventus, za koga Nikola, takođe, navija. Na odlasku kratko je prokometarisao dolazak Portugalca u Torino: „napokon je došao u pravi klub“.
Dino Rađa je u Beogradu rado viđen gost, jedan od najboljih igrača sa prostora ex Yu uvek ima vremena i volje da se posveti novinarima, tako je bilo i ovoga puta tokom trajanja kampa NBA u glavnom gradu Srbije.
„Super mi je u Beogradu, gledam klince i vidim sebe kada sma bio mali. Nemoguće je biti ravnodušan kada vidiš da upijaju svaki tvoj potez i svaku reč. Na ovim prostorima uvek je bilo velikih talenata, uvek se pojavljuju neki novi klinci“.
Kamp je povod i da se vide nekadašnji klupski rivali na terenu ali i saigrači iz reprezentativnih selekcija.
„U poslednjih par godina viđamo se mnogo češće nego ranije, svaki događaj je ujedno i razlog da se sretnemo i družimo.“
Na pitanje da li je sada razlika između evropske i NBA košarke manja nego ranije Rađa odgovara.
„Mislim da jeste, danas u NBA imamo mnogo igrača iz Evrope i većina njih igra važne uloge u svojim klubovima. Pri tome, vodeći evropski klubovi, par njih, mogli bi imati zapaženu ulogu u NBA ligi, ne bi bili „kante za napucavanje“, ranije to nije bio slučaj. Osvrnuo se Dino Rađa i na činjenicu da u poslednje vreme u evropske klubove dolaze iz Amerike, ponekad, i trećerazredni igrači. Nekada, kada je važilo pravilo da samo dva stranca mogu da budu u ekipi, u Evropu su dolazili vrhunski igrači, koji su pravili prevagu na terenu. „Danas, svašta dolazi, pogotovo nakon što je NBA napravila svoju razvojnu ligu i tu zadržava ono što nije za vrhunske klubove i onda ni ti igrači ne dolaze u Evropu nego oni koji ni tamo nemaju mesta. Takva su vremena i tome se mora prilagođavati“.
Novo vreme donelo je i neke nove aktere i klubove koji igraju vodeće uloge na prostoru SFRJ dok nekadašnji prvaci Evrope, Bosna, Cibona i Split tavore.
„Danas ko ima para kupuje sve, klubovi koji nemaju privatnog vlasnika grcaju a ako su povezani sa politikom onda imaju uspona i padova i nema kontinuiteta, što je problem“. O mladim igračima na našim prostorima konstatovao je da za to treba vremena, i da paralelno sa stvaranjem igrača moramo, svi zajedno, praviti sistem, stvarati trenere, jake lige i stabilne klubove a za to je potrebno vreme.
Na pitanje o utakmici koja nikada nije odigrana između nekadašnje SFRJ i američkog „drim tima“ Rađa je rekao:
„Možda ne bi dobili njihov prvi „drim tim“ ali bi ih namučuli jako, sve ostale, koji su kasnije dolazili na velika takmičanja, mislim, da bi smo mogli da ih pobedimo ali pričati o tome „šta bi bilo da je bilo“ je iluzorno i ne treba oko toga gubiti vreme.“
Na naše pitanje koju je opremu voleo da nosi, Rađa se nije bavio robnim markama, konstatovao je da je danas mnogo veći izbor kvalitetnije opreme od patika do dresova i da je njegov izbor uvek bila dobra i udobna patika a da ga je sve ostalo manje zanimalo pošto je to, uglavnom, bila klupska ili politika saveza i on nije mogao da bira šta će na terenu da nosi.
Velika zvezde i sasvim normalni ljudi i sagovornici, bilo je zadovoljstvo pričati sa obojicom asova. Preneli smo vam deo njihovih razmišljanja a sigurno je da bi i deset iskucanih strana bilo malo za jedan intervju ove vrste. Ja sam uživao slušajući obojicu, verujem da je i vama dobro „legao“ tekst o njima.
Za Oko Planete: Vladimir Maksa, sportski novinar i komentator